Redovito okupljanje osoba koje su nekada zajedno prolazile kroz sve brige srednjoškolskog obrazovanja i adolescencije, poznatije je kao godišnjica mature. Iako mnogi vole reći da su im upravo godine srednje škole bile najljepše u životu, postoji i mnoštvo onih koji se često vrate u sjećanja na predivne dane osnovnoškolskog obrazovanja, posebice u sjećanja na prijatelje sa kojima su dijelili čari prvih ljubavi, čari prvih ocjena, prvih učitelja, i mnoge druge. Međutim, za razliku od godišnjica mature, godišnjice završetka osnovne škole rijetko se ili čak nikada ne slave. Razloga je mnogo, pa je upravo zbog toga pohvalna svaka akcija u tome smjeru.
U školskoj godini 1969/70., osmi razredi osnovne škole „Vladimir Nazor“ iz Budinščine brojili su pedesetak učenika. Kako to obično biva, njihovi su se putevi nakon završetka osmog razreda razišli; neki školovanje nisu niti nastavili, dok su oni drugi krenuli put daljnjeg obrazovanja. U vremenima bez telefona, mobitela i sveprisutnog Facebooka, uz povremene susrete na vlaku ili rodnom mjestu, informacije poput „gdje je tko” bilo je gotovo nemoguće održati.
Četiri desetljeća kasnije, točnije 41 godinu nakon posljednjeg zajedničkog školskog zvona, pronalazak nekadašnjih prijatelja bio je sve samo ne lagan zadatak. Početna ideja došla je od Marice. r. Strahonja koja živi u Njemačkoj, dok je organizaciju na sebe preuzela Branka Kos, a u pomoć je uskočio i Stjepan Mezak. O naporima oko organizacije, Branka Kos kaže: „Budući da je Marica bila uporna po pitanju te ideje, odlučila sam se prihvatiti posla pronalaženja nekadašnjih razrednih kolega. Neke ljude bilo je jako teško pronaći, naročito djevojke koje su se udale, promijenile prezime, otišle, a u njihovim rodnim kućama nema više nikoga. Neki su nažalost i umrli, i to njih osmero.“
Susret se dogodio u subotu 27. kolovoza u Konjščini, a pojavilo ih se 12. Neki su imali neodgodive obaveze, dok se neki, iako su obećali, na kraju nisu pojavili. No, nema mjesta žaljenu; naprotiv, prisutni su se složili da se okupljanje ponovi i sljedeće godine, i to uz glazbu i ples do jutra, pa tko izdrži: „Zaista ne vidimo razloga zbog čega se netko ne bi htio prisjetiti starih, odnosno mladih dana, i ponovno sresti nekadašnje prijatelje nakon više od 40 godina. Pogotovo kada se uzme u obzir da su svi koji su došli u subotu pohvalili samu ideju i proveli cijelu večer u vrlo ugodnom druženju. Onima koji su izostali bez razloga neka bude žao, budući da su propustili upoznavanje, dirljive susrete i prisjećanja na školske dane. Svi su prepoznali jednu od razrednica Ružicu Kliček, koja se prema zapažanjima svih nije gotovo uopće promijenila.“, riječi su organizatora.