Nakon što su pioniri nogometnog kluba “Milengrad” sa pet zgoditaka u mreži ispratili goste iz Dubrave Zabočke, bilo je jasno kako će juniorska utakmica između istih klubova biti drugačija i kako niti jedna momčad nema pravo unaprijed upisati tri boda. Dobro, nismo znali, već samo pokušavamo imitirati mnoge novinare koji jedan dan pišu „Štimac odlazi“, a drugi dan „Znali samo da je Štimac vrhunski izbornik“ – drugim riječima, pokušali smo ispasti pametniji nego što stvarno jesmo, no takva umjetna slava ionako je kratkog vijeka.
S obzirom da niti jedna od ovih dviju momčadi nema ove sezone realnih (a možda niti teoretskih, nismo provjeravali) šansi osvojiti naslov prvaka 2. ŽNL, ipak smo sa zanimanjem iščekivali prvi sučev zvižduk, ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga što u juniorskoj momčadi “Rudara” iz Dubrave Zabočke igraju domaći sinovi, dojučerašnji igrači NK “Milengrada” Moreno Marko Sambolić i Matija Hatz. Očekivali smo salve zvižduka pri svakom njihovom dodiru lopte, drvlje i kamenje prije utakmice, te krv, suze i katane poslije utakmice, no takvih nemilih događaja srećom nije bilo. Razlog je jednostavan – Milengradovi navijači poznati su kao iznimno kulturni i tolerantni, a za riječ eksces moraju prebirati po čuvenom rječniku stranih riječi autora Bratoljuba Klaića.
Vezano za dojam o samoj utakmici, ako bi se pitalo mlađu generaciju (u koju se ubraja i autor ovog teksta), a koja odrasta uz Messija i Ronalda, opisali bismo je kao lošu, negledljivu, bez pravih prilika – utakmica dakle za zaborav. No, ako bismo pitali starije gledatelje, i to one koji su odrasli u vremenima kada je krvnički start „mesara iz Bilbaa“ Andonija Goikoetxeae nad legendarnim Maradonom na jedvite jade i uz mnoge proteste mogao biti tek žuti karton, dobili bismo odgovor kako je utakmica bila prava muška, baš kakav nogomet mora biti.
Što se tiče same utakmice, nije bilo nekih izglednijih šansi tijekom cijelog susreta. U prvom poluvremenu izdvojili bismo udarac Karla Kranjca u 25. minuti kada ovaj solidno puca slobodni udarac sa cirka 25 metara, 33. minutu kada igraču gostiju Morenu Marku Samboliću (na njegovu sreću? Sjetite se drvlja i kamenja iz uvoda…) domaći vratar Marko Mešnjak brani opasan udarac sa desetak metara, te 45. minutu kada domaći igrač Nikola Kerep lijevom nogom pogađa vratnicu. Iz prvog dijela valja izdvojiti i 36. minutu kada se ozlijedio najbolji igrač na terenu i kapetan “Rudara” Dominik Cujzek, što je značajno oslabilo goste budući da je isti bio glavni organizator igre.
Drugo poluvrijeme bilo je još lošije nego prvo, i kada smo već pakirali torbe, kada su treneri počeli razmišljati o taktici za sljedeće kolo, događa se nešto nevjerojatno – trese se mreža, a strijelac je domaći kapetan Karlo Kranjec. Kao što se kasnije pokazalo, njegov slobodni udarac zapravo je bio teški promašaj budući da je gađao vratareve lijeve „rašlje“, a lopta je udarila u tlo oko 5 metara ispred gostujućih vrata. Srećom po domaće, gostujući vratar Luka Delić reagirao je kao da, prema riječima vlastite klupe, „pokuplja penkale sa poda“, a budući da je tih penkala bilo više, nije uspio u cijelom tom metežu uhvatiti loptu. Tipično talijanski, uz slabu igru i jedan jedini zgoditak, no koga briga – Milengrad piše nova 3 boda i nastavlja odličan niz od čitave dvije pobjede.
