Intervju: Mario Duktaj, predsjednik nogometnog kluba “Milengrad 2005”

Neobično toplo popodne za ovo doba godine, odlučili smo iskoristiti za posjet predsjedniku nogometnog kluba Milengrad 2005 iz Budinščine. Naime, prije 5 godina, Mario Duktaj je odlučio u svoje ruke preuzeti zahtjevnu zadaću ponovnog pokretanja nogometnog kluba te je isti uvelike zaslužan što se danas općina Budinščina može podičiti nogometnim klubom koji postiže odlične rezultate u raznim ligama natjecanja koje provodi NSKZŽ. U slijedećim redcima doznajte otkud je potekla ideja o reaktiviranju kluba, kakve je rezultate klub ostvario u proteklih pet godina, kako stati na kraj sa nekulturom igrača, kakva je financijska slika kluba i dr.

Prije 5 godina bili ste glavni inicijator reaktiviranja nogometnog kluba Milengrad iz Budinščine. Koji su tada bili vaši motivi, tj. što vas je ponukalo da na sebe preuzmete zahtjevnu zadaću ponovnog pokretanja nogometnog kluba?

2005. godine došlo je do ideje o ponovnoj reaktivaciji kluba prvenstveno iz razloga što klub nije funkcionirao gotovo 10 godina, tj. mještani naše općine nisu imali dostupne praktički nikakve športske aktivnosti.  Dakako, nepostojanje kluba nije „umrtvilo“ želju za nogometom među lokalnom populacijom, pa je tako velik broj igrača igrao u okolnim klubovima (primjerice u Slogi, Oštrcu, Mladosti iz Belca i dr.). Ideja osnivanja je ujedno došla i kao zahvala svim prijašnjim generacijama koje su na bilo koji način bile uključene u život kluba kroz njegovu gotovo četrdesetgodišnju povijest. Ove činjenice, no ne samo one, bile su zapravo glavni aktivator primjene nastalog entuzijazma u praksi.  U slobodno vrijeme obilazio sam ljude dobre volje te ih pozivao na osnivačku skupštinu, a važno je napomenuti i to da je, uz mene osobno, postojala nekolicina ljudi koji su odlučili podržati taj projekt od samog početka. Na toj osnivačkoj skupštini izabran sam za predsjednika nanovo pokrenutog nogometnog kluba „Milengrad 2005“.

Možete li u kraćim crtama čitatelje upoznati sa dosadašnjim rezultatima raznih selekcija koje su se natjecale u ligama NSKZŽ.

Od ponovnog pristupa u sustav natjecanja ŽNS KZŽ, svake smo godine ostvarivali uspjehe. Odmah u prvoj godini natjecanja, tj. u sezoni 2006/07., mlađi pioniri su sa trenerom Denisom Sambolićem postali prvaci 2. ŽNL te se shodno tome plasirali u 1. ŽNL. U sezoni 2007/08., ulazak u viši rang ostvaruju juniori sa trenerom Damirom Burićem, a naredne sezone i stariji pioniri sa već spominjanim trenerom Sambolićem. Tu još moram spomenuti i trenera Ivicu Hunjeka, koji je po jednu sezonu uspješno vodio kategorije mlađih pionira i pionira, a isto tako i našeg mladog trenera Tomicu Koledića koji je ove godine preuzeo kategoriju pionira. Prošle sezone je seniorska momčad osvojila naslov jesenskog prvaka 2. ŽNL sa trenerom Stjepanom Strahonjom, no nisu uspjeli zadržati kontinuitet dobrih igara u proljetnom dijelu, tj. do kraja sezone nisu uspjeli zadržati vodstvo. Seniorska momčad ove godine ponovno ima odlične rezultate; jesenski dio prvenstva je završen, momčad Milengrada je druga u ukupnom poretku, a vodeća Pregrada bježi samo 2 boda.

Izuzev seniorske momčadi koja je ponovno ostvarila zapažen rezultat, čini se da su selekcije juniora i pionira ove godine rezultatski osjetno posustale. Koji su po Vašem mišljenju uzroci takve situacije?

Najprije bih rekao ponešto o kategoriji mlađih pionira. Naime, iako je navedena selekcija ostvarivala odlične rezultate, nakon smjene generacije (tj. prelaska većeg djela momčadi u stariju selekciju), nismo uspjeli prikupiti dovoljan broj zainteresirane djece te je uprava kluba odlučila da se navedena kategorija privremeno ugasi.

Što se tiče kategorije starijih pionira, slabiji rezultat je zapravo odraz činjenice da velik dio momčad igra sa specijalističkim iskaznicama, tj. radi se o momčadi koja je prema prosjeku godina mlađa od većine momčad iz prve ŽNL. Drugim riječima, selekcija starijih pionira zbog tih razloga trenutno ne može konkurirati zahtjevima prve ŽNL te postoji velika vjerojatnost da će ispasti u 2. ŽNL. No, ako se to i dogodi, zasigurno u 2. ŽNL neće dugo ostati.

Što se tiče juniora, moram napomenuti da je djelomično kriva i uprava kluba jer nismo na vrijeme riješili neke bitne stvari vezane baš za njihov uzrast. Ovdje prvenstveno aludiram na činjenicu da je momčad ostala bez trenera, a klub je trenutno u pronalaženju rješenja za to trenersko mjesto, što će zasigurno biti kvalitetno riješeno kroz zimsku pauzu. Prošle godine je trener bio Denis Sambolić te je momčad bila u sredini tablice vrlo jake 1. ŽNL.

Iako u momčadi postoje vrlo kvalitetni igrači, od kojih nekolicina igra i za seniorsku momčad, bez trenera i treninga je vrlo teško zadržati status člana 1. ŽNL. Na neke utakmice je dolazio i nedovoljan broj igrača (primjerice 8 ili 9), a to je rezultiralo visokim porazima. Nedolazak juniora na utakmice ponekad je bio rezultat čisto objektivnih razloga (poslovi kod kuće, radni odnos, učenje i sl.), no usprkos svemu, ipak je u zadnjih nekoliko kola došlo do napretka što se tiče rezultatskog dijela te sam uvjeren da će dečki ipak izboriti ostanak u ligi u kojoj, kvalitativno gledajući, zasigurno zavrjeđuju biti. Klub ima odgovornu dužnost poduzeti sve što je njegovoj moći da se riješi trenutni problem vezan za juniore, posebice stoga što baš u toj kategoriji stasaju mnogi igrači koji kasnije postaju perjanice seniorske momčadi.

Kakva je financijska slika kluba? Neki klubovi (poput Mladosti iz Belca op.a.) jedva spajaju kraj s krajem, obzirom da iz lokalnih proračuna ne dobivaju doslovno niti kune.

Od samog osnivanja kluba imamo odličnu suradnju sa općinskom vlašću, neovisno kojoj političkoj opciji ona pripadala. Ovu priliku bih ujedno iskoristio i da zahvalim svim dosadašnjim načelnicima na kvalitetnoj suradnji te nemam niti najmanje sumnje da će se takva suradnja održati i u budućnosti. Naime, financijska potpora je uvijek bila korektna, a smatram da je važno napomenuti da klub ne financira samo nogometnu djelatnost nego se od 2005. godine naovamo mnogo napravilo i u području infrastrukture.

Dakako, financijska strana uvijek može biti bolja, a tu ponajprije aludiram na mogućnost bolje suradnje sa lokalnim gospodarskim subjektima, iako sam itekako svjestan da je razdoblje recesije te da mnoge tvrtke i obrti prolaze kroz financijske teškoće. Smatram također da je i najmanji prilog za klub izuzetno plemenita gesta jer u klubu igraju naša djeca te sam klub primarno postoji radi njih.

Svatko tko ima i najmanji uvid u klub te njegovo poslovanje, zna da se vrlo pažljivo raspolaže s novcem te da sve svoje financijske obaveze rješavamo u korektnom roku.

Unazad 5 godina, što je učinjeno u području infrastrukture, a koji su planovi?

Prije 5 godina, tj. kada smo ponovno pokrenuli klub, prostorije kluba nalazile su se u vrlo lošem stanju, a niti teren za igru nije izgledao ništa bolje. Zbog navedenih činjenica, odmah se prionulo poslu te su postepeno bile uređene sve prostorije kluba: napravljeno je krovište svlačionice, proširena je svlačionica sa spremištem i sanitarnim čvorovima, kompletno su uređeni prostori sa tuševima za suce i igrače,  popločene su unutarnje prostorije i terasa, uvedeno je grijanje na plin, napravljena je drenaža oko svlačionica i dr. Nadalje, uređen je teren za igru, prostor oko igrališta, postavljene su zaštitne mreže sa tri strane igrališta, postavljena je mreža na ogradi oko terena za igru, kupljena je kompletna sportska oprema, lopte, namještaj, te druga potrebna oprema. Nadalje, uređeno je parkiralište koje je sada asfaltirano, kupljena je traktorska kosilica, uređene su staze oko igrališta, postavljena je rasvjeta oko terena za igru i dr.

Što se tiče budućih planova, dakako da mnogo toga ovisi o financijskim mogućnostima, no velika je želja uprave kluba da se uredi pomoćno igralište iza istočne strane glavnog igrališta. Time bi se izbjeglo uništavanje glavnog igrališta zbog čestih treninga, a koje bi se onda koristilo samo za utakmice. Pomoćno igralište bi se nalazilo na zemljištu koje nam je ustupila osnovna škola, a sa kojom, napomenuo bih, također imamo odličnu suradnju. U planu je također i uređenje teniskog igrališta na dijelu parkirališta, a korištenje istog će biti besplatno za sve zainteresirane. U planu je i pokretanje Internet stranice, a na kojoj bi bile dostupne vijesti, povijest kluba, igrači, slike i dr.

Kultura pojedinih igrača, ne samo u Milengradu nego i u drugim sredinama, na niskim je razinama. Pojedini igrači se nekorektno ponašaju prema drugim sudionicima utakmice – prema sucima, suparničkim igračima, pa čak i prema suigračima. Razloga je mnogo; primjerice, u mlađim kategorijama postoje roditelji koji neprimjereno dobacuju svim akterima uključenim u nogometnu utakmicu, pa čak i vlastitoj djeci. Što konkretno klub može u učiniti (i može li) po tom pitanju?

Neosporno je da klub može jednim djelom utjecati na taj problem, a također je činjenica da nedisciplina postoji, da je to problem sa kojim se potrebno suočiti te na njega reagirati. Razloge ovakvog stanja prvenstveno vidim u samom odgoju te djece, obzirom da navike i odgoj koji steknu unutar obitelji kasnije prenose u druge sfere svojih života. Uloga trenera u takvim situacijama je nezahvalna. On mora, uz funkciju nogometnog trenera, biti i psiholog koji će kroz treninge i druženje odgajati igrače u duhu „fair playa“. Drugim riječima, on mora u igrače usaditi osjećaj da poštuju suce, suigrače, protivničke igrače, publiku te ostale aktere uključene u utakmicu. Napominjem i da to nije slučaj samo kod nas, nego je to općenita slika nogometa kakav je danas. Nadamo se da ćemo našim pristupom, iz dana u dan, uspjeti takva ponašanja što više iskorijeniti.

Obzirom da se seniorska momčad bori za sam vrh u 2. ŽNL, kakva su vaša predviđanja za proljetni dijelu prvenstva?

Naravno da imam najbolja očekivanja u svezi osvajanje prvenstva, no neće svijet stati ako u tome ne uspijemo. Iako smo na samo dva boda udaljeni od vodeće Pregrade, ove je godine konkurencija iznimno zaoštrena obzirom da su, kako bodovno, tako i igrački, mnogi klubovi u 2. ŽNL podjednaki. Obzirom da će doći do znatnog povećanja 2. ŽNL druge sezone, ovu sezonu neki klubovi vide kao „posljednji vlak“ za 1. ŽNL. Uvjeren sam da će borba za prvo mjesto biti zaoštrena do posljednjeg kola, no mi želimo i možemo osvojiti prvenstvo ove godine. Dakako, da bi se to ostvarilo, potrebno je redovitije dolaziti na treninge te ozbiljno krenuti u prvenstvo već od prve utakmice. Ulazak u 1. ŽNL bi bio veliki uspjeh za jedan, uvjetno rečeno „mali“ klub, koji se nalazi na periferiji županije. Ovakva očekivanja nisu nerealna jer su, kao što sam već prije spomenuo, sve naše mlađe kategorije postizale odlične rezultate te izborile viši rang od onog u kojem su započele natjecanje.

Kakva je vaša poruka svima koji pokazuju želju za nogometom, a nećkaju se oko aktiviranja u klub?

Nažalost, današnja mladež nema toliko interesa za aktivnim bavljenjem športom kao što je to bilo prije samo petnaestak godina. Iako nemaju svi želju za nogometom, činjenica je da živimo u maloj sredini te da je izbor športa osjetno ograničen u odnosu na neke veće sredine i gradove. Pozivam sve koji imaju želju na nogometom da se ne ustručavaju doći do nas iz uprave, na trening…te da se aktivno uključe u NK Milengrad. Isto tako molim roditelje za razumijevanje, tj. da budu potpora svojoj djeci koja imaju želju i volju priključiti se našem nogometnom klubu.

Ovu priliku bih iskoristio i da se kao predsjednik kluba iskreno zahvalim svim dosadašnjim suradnicima koji su na bilo koji način pomagali klubu u ovih 5 godina –  igračima, trenerima, članovima uprave, ljudima koji pomažu u i oko kluba, donatorima, navijačima, roditeljima naših dječaka i drugima. Sve je to na amaterskoj razini te nitko iz uprave nije plaćen za ono što radi za klub. Izuzetak je tajnik i oružar Ivica Posavec, kojeg ovog prilikom moram spomenuti i posebno pohvaliti. Naime, naš “Ivek” gotovo pet godina vrlo kvalitetno i odgovorno radi svoj posao te nosi velik dio zasluga za današnju stabilnost kluba.

Na kraju bih pozvao sve naše vjerne navijače i simpatizere da u što većem broju dolaze bodriti naše dečke svih kategorija na nadolazećim utakmicama.

Ispis teksta