Dok s jedne strane „mladi antifašisti“ po Zagrebu organiziraju tzv. „Marševe solidarnosti“, u Hrvatskoj srećom postoje ljudi koji cijene istinske hrvatske vrijednosti. Herojski grad Vukovar i simbol domovinskog rata, trenutno prolazi kroz najveću krizu od onih dana kada ga je nemilosrdna srpska vojska uništavala, a njegove stanovnike i branitelje ubijala. Tvrdoglavo inzistiranje na uvođenju ćiriličnih znakova i otvaranje još uvijek svježih rana svih onih kojima je vukovarska tragedija, osim materijalne štete, nanijela i veliku duševnu bol, unijelo je nemir u grad koji od hrvatskih građana, a posebno hrvatskih vlasti treba najviše razine suosjećanja i razumijevanja. Niti dan danas se ne zna gdje su pokopani mnogi Vukovarci i hrvatski branitelji, a dok njihovi krvnici slobodno šeću ulicama ovog grada (i ne samo njega), oni koji su najviše patili danas moraju gledati iste one ćirilične znakove koje su nosili srpski krvnici.
Iako je prošlo više od 20 godina od pada Vukovara, do danas još nije nađeno oko 500 osoba što sugerira kako u okolici grada postoje mnoge neotkrivene grobnice. JNA je zauzela Vukovar 18. studenog 1991., a dan kasnije zauzeto je i Borovo Naselje što je bio kraj organizirane obrane grada. U tromjesečnom razdoblju napada na Vukovar poginulo je oko 1850 hrvatskih branitelja i oko 1600 civila (od čega 86 djece). Ranjeno je 2500 osoba, od kojih je 570 pretrpjelo trajne ozljede s invaliditetom. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Srbi su u borbama za Vukovar izgubili nekoliko tisuća vojnika i oko 600 oklopnih vozila, što je u konačnici izravno utjecalo na tijek Domovinskog rata.
O hrabrosti i vojničkoj sposobnosti vukovarskih branitelja dovoljno govori i sljedeći citat: „Dugotrajna obrana Vukovara s vojnog gledišta teško je razumljiva i shvatljiva. Zemljopisni položaj, nepovoljan nacionalni sastav stanovništva u njemu i užem području uz respektivne snage JNA nije mu teorijski davao veliku nadu za otpor. No, to se dogodilo i obrana grada je fenomen rijedak u svjetskim razmjerima, a ne samo na nacionalnoj razini.“ (Marijan, 2002).
U spomen na poginule hrvatske branitelje i civile, kao i na herojsku žrtvu grada Vukovara, članovi Općinskog vijeća Općine Budinščina zapalili su u ponedjeljak 18. studenog prije održavanja redovite sjednice petnaest svijeća u centru Budinščine. Minutom šutnje odali su počast svim žrtvama, a predsjednica Općinskog vijeća Dijana Margetić osvrnula se ukratko na 22. obljetnicu pada Vukovara: „Budući da je danas 22. obljetnica pada Vukovara i 15. obljetnica Kolone sjećanja, u sklopu projekta obilježavanja žrtve i tragedije Vukovara pod nazivom ‘I u mom gradu Vukovar svijetli’ na ovaj način odajemo počast svim vukovarskim žrtvama. Drago mi je da smo se svi zajedno ovdje okupili kako bi im odali počast, te neka plamen ovih svijeća osvijetli njihovu hrabrost i žrtvu koji su postali temelj ove naše Hrvatske države.“
