U malim sredinama poput naše (iako postoje iznimke koje odudaraju od pravila), najviše zajedništva i ugodne atmosfere obično se vrti oko športskih organizacija odnosno klubova. Dakako, stvari nikad nisu idealne – gdje god se okuplja veći broj ljudi te gdje je u pitanju nekakav novac, neminovno dolazi do svađa, podmetanja, lažnih optužbi odnosno klevetanja, neovisno o tome postoje li uporišta za takve stavove ili ne. Nogometni klub „Milengrad“ iz Budinščine u tom pogledu nažalost nije iznimka – klub se u nekoliko navrata gasio, pa ponovno pokretao, a iako je od posljednjeg pokretanja imao značajnijih uspjeha i osvojenih naslova, čini se kako situacija nikad nije stabilna do kraja, odnosno čini se da uvijek postoje neke uglavnom neopravdane sumnje u rad kluba, odnosno u rad osoba koje svoje slobodno vrijeme daju za klub. Prirodno (ili pak krajnje neprirodno?) jest da se takvim osobama pridaju etikete „lopova“ i slične, no to je očito „dio folklora“, odnosno nešto na što niti najnaprednija društva ovoga svijeta nisu imuna.
Nakon ovakvog uvoda, čitatelj bi se mogao zapitati koja je uopće svrha ovog teksta? Pokušaj opravdavanja nekoga ili neke grupe ljudi? Želja da se opravda oklevetanu osobu ili grupu? Namjera je ponešto drugačija, a to je zapravo osvrt na trenutnu situaciju ne samo u klubu, već i na nivou Općine i šire – cijele države. Činjenica jest kako neki ljudi ne mogu (ili ne žele) prihvatiti da ukoliko se želi zaštititi naš klub, potrebno je nekad stisnuti zube i prihvatiti realnost. Nekada zaista želje i realnost ne stanuju pod istim krovom, a čini se kako se upravo to u ovom trenutku događa i u našem klubu. Nažalost, čini se kako bi upornost u neprihvaćanju realnosti mogla imati dalekosežne posljedice ne samo na momčad juniora (koja bi se od jeseni trebala – napominjemo „trebala“ početi takmičiti), već i na seniorsku momčad koja posljednjih nekoliko kola izravno pati zbog nepostojanja juniora, i to ponajprije u vidu nedovoljnog broja zamjenskih igrača. Juniori bi trebali biti temelj i potpora seniorske momčadi, a ukoliko netko izravno utječe na takav prirodan slijed događaja, ne radi za klub koliko god uporno to pokušavao dokazati, već radi ponajprije protiv sebe, zatim protiv onih koji se za njim povode, a što posljedično rezultira i djelima koja su protiv igrača, kluba i svih onih koji daju svoje vrijeme i trud za taj isti klub.
Osvrnimo se sada konkretno na događaj koji je izravno utjecao na nastajanje ovog teksta. Autor ovog teksta imao je priliku vidjeti (za klub) uznemirujuću konverzaciju koja se pojavila u okviru određene (tajne) grupe na popularnoj društvenoj mreži Facebook. Ovdje nećemo poimence nikoga navoditi (osim gdje je to potrebno za bolje razumijevanje teme) jer je uvijek nužno uzeti mogućnost lažnog online predstavljanja, već ćemo prepustiti osobama da se (ukoliko su to zaista one) same prepoznaju i da razmotre i shvate kako su njihovi postupci i namjere pogrešni te kako bi mogli adekvatno prihvatiti realnost, odnosno stisnuti zube i reći „evo sve za klub, evo sve za NK Milengrad“.
Koliko god popularno bilo govoriti „u klubu se krade“, blagajnik Nikola Salaj nas vrlo jednostavno demantira. Iako je načelnik Općine Budinščina Radovan Hercigonja u subotu 4. veljače 2012. godine na godišnjoj Izbornoj skupštini nogometnog kluba „Milengrad 2005“ naveo da će „donacija za tekuće poslovanje kluba ostati na istoj razini iz 2011. godine, odnosno na 60.000,00 kn.“, zbog nepovoljne financijske situacije ta se donacija možda i neće realizirati u potpunosti. Prema izvješću Nikole Salaja, klub je ove polusezone dobio svega 15.000,00 kn, što nije bilo dovoljno niti da se pokriju osnovni troškovi poslovanja kluba. Stoga je jedan od članova kluba (i to igrač!) u posljednjem kolu seniora posudio nemali novac iz vlastitog džepa kako bi se namirila potraživanja sudaca i delegata. Jednostavnije rečeno, klub trenutačno financijski „diše na škrge“, jedva ima novaca za temeljno funkcioniranje pa ne da u vodu odmah padaju priče o tobožnjim lopovima i rasulu, već svi koji imalo vole klub trebaju shvatiti takvu činjenicu i okaniti se nekakvih ucjena i klanova odnosno pokazati koliko vole klub (ukoliko ga zaista vole, dakako!). Autor ovih redaka prema viđenom drži kako bi se juniorska momčad (ukoliko je kompletna) mogla „prošetati“ do naslova u 2. ŽNL, a to svakako vrijedi više od bilo kojeg novca.
Rezimirajmo – klub novaca nema, svi koji su na bilo koji način uključeni u rad kluba imaju samo i isključivo financijski i vremenski trošak, klub oduvijek funkcionira na dobrovoljnoj bazi i najmanje što mu sad treba jesu ucjene kako juniorske momčadi neće biti tijekom sljedeće sezone (ili će biti znatno oslabljena) ukoliko se ne ispune (s obzirom na situaciju) određeni neostvarivi financijski uvjeti. Osobu koja bi sa svojim postupkom mogla ovdje napraviti štetu ne samo klubu već i dečkima koji bi zaista željeli od jeseni igrati juniorsku ligu, pozivamo da ponovno razmotri činjenice i da shvati da je u trenutnoj financijskoj situaciji bilo kakav novac velik novac jednostavno stoga jer ga nema te da preispita svoju odluku o nekakvim ucjenama. Drugim riječima, da svoju ljubav prema klubu koju godinama naglašava pokaže upravo sada kada je to najpotrebnije.